Uzgoj orhideja

 Orhideje spadaju u drugu najbrojniju porodicu biljaka na Zemlji, brojčano ih je nadjačala samo porodica trava. Trenutno broje 30 000 vrsta, a svake se godine toj brojnoj porodici priključi 200-injak novih vrsta. Pretpostavlja se da u prirodi postoji još oko 25 000 vrsta, odnosno hibrida, koje je ili će tek stvoriti čovjek.
Postoje velike razlike između vrsta u veličini, izgledu cvijeta i staništu što i ne čudi s obzirom na tako veliki broj pripadnika porodice. Iako su najpoznatije kao biljke tropskih područja, rastu na čitavoj planeti (osim Sjevernog i Južnog pola te pustinja). Čak se i Hrvatska može pohvaliti da na njenom području raste 130 vrsta orhideja koje su sve zaštićene Zakonom o zaštiti prirode. Ipak, dom najvećem broju orhideja je Ekvador.
Prema Darwinu, orhideje su na na vrhu evolucijske ljestvice, smatra ih izvrsno prilagođenim organizmima i često ih je koristio kao dokaz svoje teorije o prirodnoj selekciji i evoluciji, tj. za njega one su bile najbolji dokaz prirodne selekcije i prilagodbe koja osigurava produženje vrste.
Najveća orhideja (zovu je i tigrova orhideja, kraljica orhideja) teži oko 900 kg, a dosiže visinu od 3 m. Odrasla biljka u prirodi, kada procvate, nosi i do 10 000 cvjetova. Raste na Sumatri, Maleziji, Filipinima. Nasuprot diva iz jugoistočne Azije, najmanja orhideja raste u središnjoj Americi (Kostarika) i „malena“ je zapanjujućih 0,5 cm. Cvjetovi su promjera 0,5 mm i vide se jedino povećalom.
U Ekvadoru, na andskim vrhuncima, otkrivene su vrste orhideja koje su noću okovane snijegom i ledom, a s dolaskom jutra i prvih sunčevih zraka kada se otopi snijeg, normalno rastu i uspijevaju unatoč surovim životnim uvjetima.
Oprašuju se isključivo kukcima ili pticama pa cvjetovi orhideja toliko liče na partnere svojih oprašivača da čak i ljudi nasjedaju na varku. Također, mogu opiti pčele, ali i „posuditi“ svoj miris pčelama da one na taj način privuku partnerice. Orhideja je nacionalni cvijet Singapura, ali određenu simboliku ima u svim zemljama tropskog pojasa, npr. na Hawajima se vjeruje da jedenje cvjetova orhideja osigurava da ćete se jednog dana vratiti na to otočje, u Kini su simbol plodnosti i vjeruje se da pomažu pri začeću, drevni Asteci vjerovali su da im napitak pripremljen od soka vanilije daje snagu...
Prvi puta se spominju u 3. st pr Kr, a spominje ih Teofrast i to isključivo zbog afrodizijačkih svojstava. Tijekom sljedećih stoljeća bile su simbol ljubavi, ljepote i raskoši. U srednjem vijeku koriste se kao lijek za mnoge bolesti, ali usprkos tome i dalje se smatraju najvažnijim sastojkom u pripremi ljubavnih napitaka. Prva orhideja unešena u Europu je vanilija (16. st). Do 18. st brojnost orhideaja u Europi je mala i relativno su nepoznate jer transport egzotičnih vrsta nije bio uspješan

Vanilija- spada u porodicu orhideja. Koristi se kao afrodizijak i jedna je od rijetkih orhideja koja donosi jestiv plod. Vanilija je drugi najskuplji začin na svijetu (poslije šafrana), a evo i zašto:

- Treba joj 4-7 godina da sazrije i tek tada stvara mahune

- Oprašuju je isključivo pčele iz roda Melipona koji obitava samo u Meksiku (svi ostali proizvođači oprašuju vaniliju ručno!)

- Cvjeta otprilike 2 mjeseca, a svaki dan se otvori samo 1 cvijet koji se mora oprašiti u roku 12h od otvaranja (osim u Meksiku, oprašivanje se vrši ručno)

- Nakon oplodnje, mahuni treba 9 mjeseci da dozori- bere se ručno, a sve mahune ne dozrijevaju u isto vrijeme (više berbi)

- Mahuna se suši 3-6 mjeseci i tek je tada spremna za prodaju



Od brojnih rodova iz porodice orhideja neki od rodova su Phalaenopsis, Dendrobium (singapurska orhideja), Cattleya, Miltonia (orhideja maćuhica- miriši!), Oncidium (orhideja zlatni tuš), Odontoglosum, Ludisia (dragulj orhideja- uzgaja se prvenstveno zbog zanimljivog lišća), Vanda, Paphiopedilum (Venerina papučica), Cymbidium i mnogi drugi.

Najpopularniji rod je upravo rod Phalaenopsis čiji cvijet izgledom podsjeća na noćnog leptira u letu pa se često zbog toga nazivaju orhideje noćni leptiri. Jedne su od najprodavanijih cvatućih lončanica u Europi, a i u Hrvatskoj. Nije zahtjevan za održavanje i svatko ga može uspješno uzgojiti. Najčešće se koriste za dekoraciju zbog toga jer cvjetovi dolaze u svim bojama duginog spektra (osim crne boje), a nerijetko traju i do 6 mjeseci. Cvjetovi su najčešće jednobojni, ali mogu imati pjege raznih oblika, rubove ili centar cvijeta drugačije boje, naglašenu nervaturu cvijeta- teško je i nabrojati sve moguće kombinacije boja. U vrtnom centru Kalia dosta su popularni mini Phalaenopsisi- novi su u ponudi i rjeđe se nalaze u trgovinama. Njeguje se na jednak način kao i klasičan Phalaenopsis, ali ostaje uvijek malen, maksimalna visina mu je 30ak centimetara. Od raznolike ponude Phalaenopsis orhideja u vrtnom centru Kalia, treba izdvojiti Phalaenopsis „jungle flower“. Dolazi u svim nijansama boja, s ili bez pjega, ali ga karakteriziraju sitniji cvjetovi, po veličini sličniji cvjetovima orhideja iz prirode. 

Odgovaraju mu svijetli prozori bez direktnog sunčevog svijetla (sjeverni ili istočni prozor je idealan).U slučaju direktnog sunca, prozor je potrebno zasjenjivati tijekom sunčanog perioda dana. Jedan od znakova da Phalaenopsis nema dovoljno svjetla je izostanak cvatnje i češća „proizvodnja“ keika. Keiko je zapravo mlada orhideja koja se javlja na cvjetnoj stabljici umjesto cvijeta. Kada razvije par listića, može se odvojiti od matične biljke te uz malo njege, procvjetati.

Zalijeva se potapanjem u vodu- cijela posuda se uroni u vodu i ostavi da odstoji 5-8 sati. Za to vrijeme supstrat (kora) u koji je orhideja posađena upije vodu, a svaki višak koji se naknadno ocijedi, treba ukloniti iz podloška ili ukrasne posude u kojoj je držimo. Ukoliko možete, za zalijevanje je najbolje koristiti kišnicu, a vodu iz gradskog vodovoda treba ostaviti neko vrijeme da odstoji budući da klor i previše kalcija ne odgovaraju orhidejama. Za vrijeme cvatnje obavezno ih treba prihraniti specijanim gnojivom za orhideje. Preporučujemo Valentin tekuće gnojivo za orhideje jer sadrži sve makro i mikroelemente potrebne biljci za rast te ga je lako dozirati. Bez dovoljno hrane, cvjetovi su manji, a i pupovi žute i otpadaju. Jednom mjesečno orhideje zalijte samo običnom vodom bez dodanog gnojiva da isperete zaostale nakupine minerala s korijenja. Phalaenopsis voli visoku vlagu zraka pa mu godi prskanje po listovima, ali nikako se ne preporučuje prskati cvjetove jer dobiju ružne pjege po laticama. Izbjegavajte prskati orhideje navečer jer je zbog pada temperature veća mogućnost pojave gljivičnih bolesti.

Nakon cvatnje, cvjetnu stapku treba odrezati ispod prvog cvijeta pa će, u slučaju da je orhideja dobro njegovana, na tom mjestu narasti novi cvjetovi. Ponekad se čitava cvjetna stapka nakon cvatnje osuši- tada se reže pri osnovi i nakon otprilike 3 mjeseca možete očekivati novu stapku i nove cvjetove. Česta pojava je da pupovi kod orhideja požute i otpadnu. Uglavnom , navedeno se događa iz dva razloga- prvi je nedovoljna gnojidba, a drugi je hladnoća. Za uspješan uzgoj Phalaenopsisa temperatura se ne bi smjela spustiti ispod 15oC. Budući da su uglavnom smješteni na prozoru, temperatura se može naglo spustiti i na taj način oštetiti pupove koji zbog toga žute i otpadaju. Pomoći može premještanje na južni prozor (ali samo zimi kada nema sunca!) ili da, za vrijeme ekstermno niskih temperatura, odmaknete Vaše orhideje od prozora. I kod transporta od trgovine do auta ili Vašeg doma, može doći do oštećenja cvjetnih pupova zbog hladnoće pa obratite pozornost na vrijeme koje je orhideja provela izložena tim nepovoljnim uvjetima. Srećom, par žutih i otpalih pupova ne znači da će se cijela orhideja osušiti- u najgorem slučaju, smanji se broj cvjetova, ali biljka će i dalje cvasti ukoliko ima dovoljno hraniva, stoga je još jednom potrebno naglasiti važnost gnojidbe.

Nakon cvatnje, ako je potrebno, orhideju možete i presaditi. Poželjno je da je presadite u proziran lončić (radi kontrole vlage i svjetla za korijenje)- također ih možete pronaći u Kaliji, a dolaze u dvije veličine. U prosjeku, orhideje se presađuju svake 3 godine, ali sami procijenite stanje Vaše orhideje i optimalno vrijeme presađivanja. U slučaju starog raspadnutog supstrata prekrivenom bijelom prevlakom, najbolje je da obavite presađivanje. Presadite je u specijalnu Valentin zemlju za orhideje koja se sastoji od idealnog omjera tresetnog supstrata i kore crnogorice . Staro, trulo i bolesno korijenje škarama odstranite, a potrudite se skinuti i što više stare zemlje (kore) s njega. Obavezno dobro zalijte orhideju prije presađivanja da ne oštetite korijenje. Korijenje slobodno ostane viriti izvan lončića, ne smije se rezati jer na taj način biljka gubi organ koji je hrani.

Najčešći štetnici orhideja su vunaste i lisne uši. Vunaste uši se najčešće javljaju u pazušcima listova prekrivene bijelom vunastom prevlakom. Pri kupnji bilo koje orhideje preporučljivo je provjeriti da na listovima nema uši, a najbolje je izbjegavati zaražene biljke. Rani napad vunaste uši možete probati zaustaviti mehaničkim odstranjivanjem (štapić omotan vatom ili tkaninom) no rijetko se može u potpunosti uništiti tog štetnika bez primjene nekog sistemičnog insekticida. Za pomoć pri odabiru i načinu primjene insekticida, obratite se u poljoprivrednu ljekarnu vrtnog centra Kalia. Ukoliko niste sigurni koji je štetnik napao orhideju, najbolje je da ga donesete sa sobom (ili barem fotografiju)- na taj način dobivate najbolji i najtočniji savjet (besplatno !!).

Vrlo česta greška kod početnika u uzgoju orhideja je previše vode u supstratu. Ako Vaša orhideja ima mlohave, žućkaste listove- pustite da se supstrat prosuši i povećajte intervale između dva zalijevanja. Ako ne cvate- vjerojatno ima premalo svijetla.



Uz Phalaenopsis orhideje, u Kaliji možete pronaći i orhideje iz roda Cattleya. Osim zanimljivog izgleda, nisu zahtjevne za održavanje pa su izvrstan izbor za početnike u uzgoju orhideja. Posjeduju zračno korijenje, a stabljike su zadebljale u pseudolukovice koje služe kao skladište vode. Prema zahtjevima oko njege i smještaja, slična je Phalaenopsisu- voli mnogo svijetla (ali ne i direktnog sunca), zalijeva se potapanjem kad se supstrat prosuši i sadi se u specijalnu mješavinu zemlje za orhideje. Razlike postoje u izgledu cvijeta (nema cvjetnu granu s više cvjetova, nego svaki cvijet izlazi iz pseudolukovice). Također, može se relativno lako razmnožavati dijeljenjem. Kada pseudolukovice ispune posudu, to se događa otprilike svake 2-3 godine, mogu se razdvojiti grupe od 5-8 pseudolukovica i zasebno zasaditi.

Jedna od najstarijih rodova orhideja, koji se u Kini uzgajao 500 g. pr. Kr., je rod Cymbidium. Vrlo često se može naći u cvjećarnama kao rezano cvijeće zbog velikih cvjetova. Pod uvjetom da se pridržavamo nekoliko osnovnih pravila, redovito cvjeta i izvrsno napreduje. Za razliku od dosada spomenutih orhideja, podnosi niže temperature zraka (zimi može podnijeti i do 7oC), ali ljeti podnosi maksimum od nekih 30ak stupnjeva. Od proljeća pa do pojave prvih hladnoća može biti smještena na sjenovitoj terasi (podnosi jutarnje sunce), no treba im osigurati dobru cirkulaciju zraka i ovlaživanje da lakše prežive visoke ljetne temperature. Također, da bi procvjetala (obično cvate zimi) treba joj osigurati period niskih temperatura. Da bi potaknuli stvaranje cvjetova najbolje ih je smjestiti na neki svijetli negrijani hodnik. Nikad se ne smije dopustiti da se supstrat potpuno isuši pa je u ljetnim mjesecima potrebno zalijevati i do 2 puta tjedno. Najbolje uspijeva u malim lončićima pa se prilikom presađivanja ne smije izabrati prevelika posuda.

Božićna zvezda --Euphorbia pulcherrima

Božićna zvezda je specifična po tome što cveta oko Božića. Zbog toga je veoma popularna u svetu, pa samim tim i u Srbiji. Savršena kao poklon, Božićna zvezda će svojim prelepim cvetovima ulepšati svaki prostor za vreme Božićnih praznika. 
Negovanje oko Božića
Božićnu zvezdu bi trebalo postaviti u blizini prozora ili na neko drugo osvetljeno mesto. Obratite pažnju da biljka ne dodiruje hladno prozorsko okno. Ona je tropska biljka i obično se, u plastenicima, gaji na temperaturama od 15 - 25 stepeni. Visoke temperature i kratke temperaturne razlike će skratiti životni vek biljke, tako da izbegavajte da je držite pored radijatora, klima uređaja, ventilacije kao i na mestima gde se često otvaraju prozori ili vrata. Noćna temperatura prostorije bi trebalo da bude oko 12 - 15 stepeni što će produžiti period cvetanja. 
Zalivanje Božićne zvezde
Vlažnost zemljišta proveravajte svaki dan i zalijte je samo onda kada je zemlja potpuno suva. Zalivajte je tako da voda prodre do tacne na kojoj se nalazi saksija. Višak vode prospite. Ako je zalivate previše donji listovi će početi da žute i počeće da venu, dok će u slučaju nedostatka vode početi da padaju. Ako želite da biljka i sledeće godine nastavi da ulepšava Vaš dom nabavite tečno mineralno đubrivo i dodajte ga jednom mesečno.
Cvetanje i sledeće godine
Krajem zime i početkom proleća, biljka će završiti sa cvetanjem i početi da opada. Tada bi trebalo sve grane skratiti na oko 10 - 15 cm visine i biljku staviti na hladnije mesto. Skraćivanje biljke će podstaći pupoljke da rastu i razvijaju se.
U periodu od marta do oktobra proverite da li je biljka "prerasla" saksiju u kojoj se nalazi i presadite je u veću. Na dno saksije, ispod zemlje, postavite sloj šljunka. Biljku zalivajte obilno, jednom nedeljno. 
U jesen, biljku unosite, posebno noću kako biste sprečili da je mraz ošteti. Ovaj period je veoma nezgodan jer temperatura oscilira u toku dana. Danju biljku slobodno možete ostavljati na otvorenom prozoru ako je napolju dovoljno toplo.

Fikus Benjamin--ficus benjamin

Najpopularnija vrsta fikusa s malim listovima je benjamin. Može izrasti u veliko, razgranato stablo, ako preživi prva tri mjeseca prilagodbe, jer ne odgovaraju mu svi prostori i mora se pripaziti dok je biljka mlada. Nikako ne smije biti na propuhu, a potrebno mu je dovoljno svijetla, jer inače lišće mu žuti i otpada. Treba voditi računa o pravilnom zalijevanju. Zimi zalijevajte tek svakih desetak dana, a ljeti otprilike dva puta sedmicno. Nikako nemojte dozvoliti da stoji u vodi, obavezno nakon petnaestak minuta poslije zalijevanja odlijte višak vode. Tokom proljeća i ljeta prihranite ga jednom mjesečno vodom u koju ste dodali tekuće gnojivo za sobne lisnate biljke.
Povremeno ga prskajte po listovima.Presadite ga svake godine, a kad biljka postane. Obrezujte ga ako mu želite ograničiti rast, a to je najbolje učiniti u proljeće. Odrezane vrhove stabljike možete koristiti za razmnožavanje. Uzmite reznice duge oko 10 cm. koje imaju dva para listova. Stabljiku odrežite ukoso odmah ispod dolnjeg para listova, a tada i njih otklonite, tako da su vam sada ostala samo dva lista. Takvu reznicu zabodite u zemlju skroz do listova. Držite na toplom i svijetlom mjestu i redovito zalijevajte i ubrzo će potjrati nove listiće.

Ficus benjamina otporan je na bolesti i štetočine, ali ne i na štitaste uši. Ako s donje strane listova ili na grančicama zapazite plosnate ovalne izbočine tamnozelene, smeđe ili bijelo-sivkaste boje, pokušajte ih maknuti noktom. Ako ih na taj način možete skinuti, budite sigurni da su se naselile štitaste uši. Uz to, na biljci se može naći i ljepljiva tekućina koju izlučuju ti insekti. Ako fikus nije jako napadnut, insekte možete očistiti rukom pa je nakon toga dovoljno da je poprskate mješavinom od 3 dijela vode i jednog dijela špirita u koju dodate 2-3 kapi običnog deterdženta za suđe. Tom otopinom dobro poprskajte cijelu biljku, uključujući i donju površinu listova. Prskanje ponovite nakon 7-10 dana, prema potrebi i kasnije. Isto tako, u biljnoj apoteci možete pribaviti neki prikladan insekticid.

Polyscias scutellaria

Polyscias scutellaria potice iz centralne Amerike sto znaci da voli toplo i svijetlo mjesto.

Stavite je na svijetlo mjesto ne na direktno sunce i orosavajte bar 2x dnevno.

Biljka se veoma lako zili reznicom ali jako sporo raste pa nekako preporucujem da je kupite i da uzivate u vecem primjerku.

Ne zalivati previse da ne bi doslo do truljenja korjena i onda se pozdravite sa biljkom,nekako uvijek imam sistem za to prekomjerno zalivanje a mislim da znaju mnogi,kako to ide ali evo objasnicu onima koji to ne znaju.

Da biste priovjerili koliko je zemlja vlazna  najbolje je da ubacite prst u zemlju u saksiji i znacete dali je vasoj biljki potrebna voda ili ne,to nekako volim da kazem pocetnicima sa biljkama.

Manje je zalivajte drzite na svjetlom mjestu orosavajte i uzivat cete dugo u njoj.

Aralija-- Fatsia japonica

Aralija je veliki, grmolik žbun slabo razgranat, ponekad i sa malim stablom. Na kraju leta javljaju se velike cvasti sa belim cvetovima. Ženski cvetovi se razvijaju u zelene, a neretko zrenjem postanu crne boje.
Listovi su zelene boje veličine 20 do 30 cm sa pet do devet listića koji su povezani u istu tačku u vidu lepeze. Lišće čistiti mokrom krpom ili sunđerom.
Zalivati je leti dva puta nedeljno, a zimi samo jednom. Zemlja ne sme da se potpuno isuši.
Araliju treba orošavati dva puta nedeljno. Možete staviti saksiju sa biljkom na vlažni šljunak ili kamenčiće da bi se sprečilo sušenje lišća na krajevima.
Razmnožava se reznicom izdanka sa donjeg dela biljke. Presađivanje se vrši u proleće, na početku sezone rasta. Prija joj svež vazduh. Zato je najbolje da prezimi na terasi na kojoj nema mraza. Aralija je inače biljka dosta otporna na sušu.

Nolina--Slonovo stopalo

Nolina ili Slonovo stopalo kako je poznatija u narodu je biljka koja potice iz pustinjskog podrucja Severnog Meksika.
Jako je laka za odrzavnje zato sto trazi skromen uslove za zivot. Odgovaraju joj svetla mesta ali ne direktno na suncu.
Biljku ne treba preterano zalivati jer ne voli vlagu, tako da je odprilike najpogodnije zalivati je na svakih 7 do 14 dana.
To je sukulentna biljka, sa stablom koje je jako prosireno u osnovi (na osnovu cega je i dobila ime "Slonovo stopalo"), 
a na vrhu ima gustu rozetu dugih, trakastih listova koji se savijaju i lucno padaju (poput neke palmice).
Mlade biljke obicno imaju samo jedno stablo dok starije biljke se granaju i deluju dosta dekorativno.
Biljka se moze razmnozavati iz semena ali to je jako dug proces jer biljka sporo raste tako da je mnogo bolje kupiti veci primerak i nastaviti daje sa negovanjem.
Zimi joj odgovrata temperatura od 8 do 10 stepeni i treba je jako malo zalivati.
Sitni, beli cvetovi ce se pojaviti samo kod starijih biljaka i to samo u optimalnim uslovima, a to su: mnogo sunca, topline i oskudno zalivanje.
Presadjivanje ove biljke se vrsi samo kad korenje pocne da izlazi iz saksija.
Kod presadjivanja pazite da ima dobru drenazu da se voda ne bi zadrzavala.
Najbolje je da je zasadite u saksiju od keramike, jer one disu, za razliku od plasticnih saksija.
Najbolji odnos zemlje je dva dela peska, dva dela ilovace i jedan deo treseta, 
ali buduci da je to komplikovano mesati, mozete da koristite i zemlju za kaktuse.

Difenbahija--Difenbahia

Difenbahija je najlepša biljka koja potiče iz Brazila a dobila je ime po Dieffenbachu, koji je 1830 godine bio vrtlar carske palate Schonbrunn u Austriji. Prve vrste difenbahije doneli su u Evropu početkom 19 veka, Belgijski i Engleski sakupljači biljaka iz tropskih predela Južne Amerike. Danas se difenbahija najviše gaji u Sjedinjenim Američkim državama. Difenbahije imaju široke, izražajne listove sa jasno podeljenim šarama koje variraju od vrste do vrste. Doskora su se uzgajale u tropskim botaničkim vrtovima ali sa malo znanja i nege danas pristupačni varijeteti mogu se uspešno uzgajati u kući, a i u vodenoj kulturi. Difenbahije bolje podnose poluzasenjena mesta nego mnoge druge šarene biljke. Zbog toga se mogu saditi zajedno sa zelenim debelolisnim vrstama što rastu u tamnijim uslovima. Sok difenbahije poznat je kao vrlo otrovan. Ako dođe na usne ili u usta, jezik natekne i nastanu poteškoće u govoru. Kako difenbahije rastu, tako im prirodno otpada donje lišće. Stablo može postati previsoko i nestabilno. Tada ga morate podseći i pustiti da ponovo istera nove listove. KARAKTERISTIKE: Veličina: manji varijeteti mogu narasti do 60cm, a veći varijeteti mogu dostići visinu i do 120 santimetara. Rast: raste prilično brzo 30 - 45 cm godišnje u zavisnosti od vrste. Doba cvetanja: veoma retko ali u idealnim uslovima određene vrste starijih biljaka cvetaju. Cvet je zelen, nežan i neupadljiv. Miris: biljka bez mirisa. Svetlo: odgovara im svetlo iako ne moraju obavezno stajati na prozoru. To je posebno važno za jače prošarane vrste. Temperatura: otpornija je nego što se misli. Odgovara joj 15 - 18°C ali kraće vreme može preživeti i pri 10°C iako zbog toga ponekad izgubi donje listove. Najviša letnja temperatura može biti 24°C ali tada stepen vlažnosti vazduha mora biti znatno viši. Voda: koristite pretežno kišnicu. Zimi mora biti mlaka. Dobro zalivajte u proleće i leto, dva do tri puta nedeljno. Zimi držite zemlju samo malo vlažnom zalivajući samo svakih sedam do osam dana. Prehranjivanje: leti dodajte vodi tečno hranjivo jedanput mesečno. Vazduh: podnose različite uslove osim gasnih isparenja i promaje. Presađivanje: jednom godišnje u proleće. Svaki put je stavite u dva broja veću saksiju. Obrezivanje: odstranite donje listove kada uvenu. Ako biljka suviše nepravilno raste podrežite je na 10 cm iznad zemlje i ona će ponovo poterati nove listove. Uzmite gornji deo vrha stabljike ili odsečak stabljike,kao reznicu, da razmnožite nove biljke. Da zaštitite ruke od soka navucite rukavice. Razmnožavanje: neki varijeteti se razmnožavaju izdancima ,koji leti pri dnu izrastu. Većina se zakorenjuje vršnim reznicama ili odsečcima stabljike dugačkim 8 cm. Pustite ih dva dana da se osuše i nakon toga ih stavite u zemlju u toplo klijalište pri 21 - 24°C i držite zemlju dobro navlaženom. Životni vek: može potrajati vrlo dugo, međutim kako listovi prirodno odumiru stabljike se izdužuju pa ih je dobro zamenjivati svake tri do četiri godine. Biljke pratilice: manji varijeteti rastu dobro u mešanim nasadima sa većinom drugih biljaka. Veće biljke se odgajaju zasebno. Laka/teška: zahtevaju izvesno iskustvo u gajenju biljaka

Lisne begonie--Begoia rex B.masoniana i ostale

 Lisne begonije pripadaju porodici Begoniaceae a ima ih oko 900 vrsta i mnogo krizanih i odgojenih za sobne biljke.
U kuci ne narastu esto velike otprilike izbaci 5-6 novih listova tokom ljeta.Ljeti se na biljci pojavljuju sitni cvjetici ali da bi listovi bili sto ljepsi cvjetice treba odstraniti cim se pojave.
Kad je toplo vrijeme ili u stanovima preko zime gdje centralno grijanje treba im odrzavati vlaznost vaduha.njih ne smijemo orosavati jer mozemo uzrokovati truljenje listova..Vlaznost se odrzava tako sto saksiju stavimo na mokre kamencice.
Razmozava se lisnim reznicama koje stavimo u vodu kojoj smo dodali komad drvenog uglja..
Jednostavna je biljka za uzgajanje ne treba joj orosavati listove voditi racuna da ne pretjeramo sa zalivanjem i imacemo jako lijepe dekorativne listove..

Kaladij--Caladium bicolor

Kaladij pripada porodici Aruma (kozlaca) od kojih se mnogi uzgajaju samo zbog ljepote njihovih listova.
Potrebno im je mnogo svjetla da se zadrzi boja njegovih listova ali izbjegavajte direktno sunce da se listovi ne bi sprzili..Potrebna im je visoka vlaznost vaduha i dbro uspijeva uz druge biljke ali joj ne godi prskanje.
Strucnjaci je mogu uzgojiti iz sjemena ali je lakse raskomadati gomolje koji su prezimili.Ponekad dok biljka raste izbijaju mlade biljcice koje mozemo zasebno posaditi.
Kad u jesen listovi propadnu podanci se moraju drzati samo malo vlaznim i na prilicno visokoj temperaturi.

Stitaste usi--Coccoidea

Štitaste uši izuzetno su važna natporodica unutar razreda kukaca u koju se ubraja više fizioloških štetnika velike važnosti za voće, vinovu lozu, ukrasno drveće i grmlje. Slabo su pokretljive i ne mogu se održati na jednogodišnjem kulturnom bilju, koje, zbog toga, rijetko napadaju. Hrane se uglavnom bjelančevinama sadržanim u biljnim soKovima. Kako se biljni sokovi sastoje uglavnom od čistog šećera, neke vrste ga izlučuju u obliku bistre i ljepljive medene rose.
Ako je biljka manje zahvacena mogu se odstraniti rucno,tj.mozemo natopiti vatu u vodu i skidati ih pojedinacno..
Ako je biljka vise zahvacenja treba nesto potraziti u poljoapotekama i prskati ih..

CRVENI PAUK--Panonychus ulmi

Crveni pauk  je napasnik na biljkama koji se golim okom gotovo ne može uočiti.
U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka.

Razvoju ovog štetnika pogoduje toplo i suho vrijeme. Crveni voćni pauk u našim uvjetima ima šest do osam generacija na godinu.

Crveni voćni pauk se pretežito nalazi na naličju lišća. Na napadnutom lišću prvo se pojavljuju bijele ili žućkaste točkice koje se spajaju, a na kraju oštećeno  lišće mijenja boju u smeđu ili bakrenu i suši se. Ličinke pauka su karakteristične narančaste do crvene boje, duge 0,3-0,4 mm

Štitasti moljac ili bijela mušica--Trialeurodus vaporariorum

Bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 2 mm. Tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što mu daje bijelu boju (po veličini i boji štetnih je dobio ime "bijela mušica"). Odrasli oblici živahno lete. Ličinka je pokretna nekoliko sati, a zatim se pričvrsti na stalno mjesto (plosnata je tijela, pa time sliči štitastim ušima).
Pri izboru insekticida važno je poštivanje dopuštenja po kulturama, uz pridržavanje propisane karence. Ranije smo na našem tržištu imali vrlo djelotvorne pripravke Chess 25 WP (K=7 dana) i Evisect-S WP (K=14 dana), a danas najčešće za suzbijanje bijele mušice u zaštićenom prostoru preporučujemo dopuštene pripravke iz skupine organo-fosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida (karenca za rajčicu): Actellic EC 50 (K=7 dana), Talstar 10 EC (K=14 dana), Fastac 10 SC (K=21 dana), Decis EC (K=7 dana), Beta-Baythroid EC (K=7 dana), Karate EC (K=7 dana), Confidor 200 SC (K=14 dana), Actara 25 WG (K=7 dana), Mospilan SP (K=3 dana). U razvijenim se zemljama (npr. Njemačka) preporučuju za suzbijanje bijele mušice u povrću još djelatne tvari buprofezin, spinosad, flonicamid, spiromesifen i piriproksifen.

Bijelim lukom protiv gljivica..

Odavno je poznato da je bijeli luk prirodni antibiotik,pa je ova biljka jako popularan lijek.
Pored toga sto efikasno suzbija viruse i bakterije odlicno je sredstvo i protiv gljivica.
E bas tu mi cvjecari vidimo svoj interes i mogucnost da iskoristimo ovo biolosko oruzje. 
Medjutim sve ima svoje prednosti i mane.Prednost ove metode je sto je sasvim prirodna,bez stetnih vjestackih hemijskih sastojaka a mana joj je sto ce nam nakon svakog tretmana cvijece mirisati po par sati na bijeli luk.
Rastvor protiv gljivica priprema se tako sto se krupniji cen bijelog luka ocisti i isitni-najbolje ga stisnuti sa presom za luk- i potopi sa 2,5dcl vode za zalivanje cvijeca.Bijeli luk treba da bude natopljen u vodi od 4 do 8 sati nikako duze jer ce tad izgubiti antifungicidno dejstvo.
Procjediti tecnost i 2-3 puta sedmicno poprskati svoje biljke.Svaki put pripremiti svjez rastvor.
Na slican princip mozete da se rijesite gljivica u zemlji pa cak i onih crnih musica.Sitno isjeckajte bijeli luk i pomjesajte po povrsini sa zemljom i tu se osjeti miris bijelog luka ali djeluje fenomenalno

Organsko sredstvo protiv biljnih uši

Proljeće je vrijeme kada biljne uši ili biljne vaši, kako ih ko naziva, napadaju ruže, voće, povrće pa i cvijeće. Izabrali smo za vas dva najučinkovitija organska insekticida koji će vam pomoći da se riješite biljnih vaši: sprej od lišća paradajza i ulje od bijelog luka tj češnjaka. Vrlo je važno da znate pored toga kako se prave i na koji način djeluju na biljne vaši.
Biljne vaši su insekti mekog, malog tijela. Vrlo brzo se razmnožavaju. Mogu biti zelene, crne, žućkaste… boje. Neke vrste biljnih ušiju imaju i krila. Kada napadnu biljku oni joj isisavaju sokove što izaziva sušenje lišća ili njegovu deformaciju, cvjetovi najčešće se ne uspiju ni rascvjetati. Biljne vaši prelazeći sa biljke na biljku prenose i viruse, pored toga mogu prenositi i biljne bolesti.
Sprej od lišća paradajza
Potrebno vam je:

• dvije ili tri čaše lišća od paradajza
  
• dvije šolje mlake vode,
  
• cjediljka ili gaza i
  
• boca sa raspršivačem.
  

Isjeckajte lišće paradajza i potopite ga u vodu. Pustite da prenoći. Pošto je prenoćilo, sve procijedite i sipajte u bocu, dodajte jo jednu čašu vode. Sa ovim rastvorom špricajte biljke koje su napale biljne uši, posebno obratite pažnju na donju stranu lišća jer ono vrlo često krije čitave kolonije biljnih ušiju.
Kako djeluje ovaj sprej?
Zeleni dijelovi biljke paradajza sadrže toksične sastojke koji se zovu alkaloidi. Kada se list paradajza otkine on oslobađa taj alkaloid. Potapajući ga u vodu pravimo toksični rastvor siguran za ljude ali ne i za biljne vaši.
Ulje od bijelog luka 
Potrebno vam je:

• dve glavice bijelog luka, ili par čenova,
  
• mineralno ulje (tečni parafin),
  
• cjediljka,
  
• deterdžent za posuđe,
  
• voda i
  
• boca sa raspršivačem.
  

Sitno isjeckajte ili izgnječite bijeli luk i dodajte im dvije kašike mineralnog ulja. Ostavite da to stoji 24 sata. Kada odstoji procijedite. Dobijenu tečnost pomješajte sa pola litre vode.  U to dodajte i jednu kašiku deterdženta za posuđe. Ovu mješavinu čuvajte na tamnom mjestu, kada trebate da je koristite zumite 2-3 kašike mješavine razrijeđene sa pola litre vode i špricajte napadnute biljke.
Prije upotrebe našpricajte samo jedan dio biljke i pogledajte da li škodi biljci, ukoliko joj lišće poslije jednog ili dva dana ne požuti mješavina je bezbjedna za korištenje. Ukoliko se pojavi žuto lišće razrijedite rastvor sa još vode i pokušajte ponovo. Kada je rastvor bezbjedan za upotrebu našpricajte cijelu biljku.
Kako djeluje ovo sredstvo?
Bijeli luk ili češnjak u svom sastavu ima sulfor koji pored toga što je insekticid je i antibakterijskog dejstva i fungicidnog. Detredžent za suđe ima funkciju da razori površinski sloj biljnih vaši pa one uginu od dehidracije.
Nekom drugom prilikom obradićemo i sintetička sredstav koja vam mogu pomoći u borbi protiv biljnih vaši.

Plastične saksije

Plastične saksije dolaze u raznim bojama, oblicima i veličinama. Njihova površina se može obrađivati na različite načine. One mogu da budu veoma jednostavne, mat ili sjajne, a i veoma kvalitetne i dekorativne. Takođe, mogu da budu i verne kopije materijala, terakote, drveta, kamena ili betona.Plastične saksije se sve više koriste u uređenju savremenog enterijera i eksterijera doma. One se uklapaju u svaki stil uređenja doma i mogu da budu zanimljiv detalj u svakom prostoru. Zato su uvek dobar izbor za dekorisanje domova, terasa, balkona i vrtova.
Plastične saksije nisu pogodne za velike sobne biljke, jer su dosta lagane i prilično nestabilne. Lako se prevrnu, kada su premale za biljku i kada se zemlja u njima osuši. Zato su mnogo bolji izbor za manje biljke.Prednosti plastičnih saksija su trajnost, praktičnost i niža cena. Teško se lome i izdržljive su.Za ljubitelje sobnih biljaka koji češće zaboravljaju da zaliju svoje biljke plastične saksije su uvek dobar izbor. One zahtevaju manje zalivanje i pogodne su i za one sobne biljke koje traže više vode. Dobro zadržavaju vodu, pa je rizik od isušivanja manji. Ali, zadržavanje vode može ponekad uzrokovati truljenje korena biljke. Zato je drenaža za ovu saksiju veoma bitna. Rupe na dnu saksije služe za odvod viška vode, a tanjirić položen ispod saksije sprečava da ne procuri dalje. Kada birate saksiju, proverite da li postoje drenažne rupe bušene u dnu, i otvorite nove ako zemlja ostaje suviše vlažna. Možete da dodate i sloj kamenčića ili šljunka na dno saksije pre nego što je napunite zemljom.Plastične saksije generalno imaju tanje zidove i pružaju korenu biljke malo izolacije od promene temperature. Crne saksije mogu delovati kao sakupljač sunčeve toplote. Posle dužeg stajanja na jakom suncu ove saksije, posebno one manje kvalitetne mogu da izblede i da postanu krte i lomljive.Plastične saksije, posebno one jeftinije su često neugledne. Uz malo kreativnosti i one mogu da postanu lep ukras u domu. Možete da ih obojite nekom drugom bojom ili naslikate zanimljive ornamente na njima. Na primer, uz pomoć lepljive trake saksija može da se oblepi, a preostali deo oboji. Kada se boja osuši, skine se lepljiva traka, a dobijene pruge se mogu obojiti i nekom drugom bojom

Klijanje sjemena

Pokazat cu vam veoma jednostavan nacin za klijanje sjemena.
Potrebne su vam sjemenke u ovom slucaju je sesbania punicea,dva cetiri ili vise tufera zavisi koliko sjemenki imate grickalica,pumpica za orosavanje i plasticna kutija sa poklopcem.


1.Sjemenku zasjeci malo grickalicom i staviti na tufer

2.Pumpicom za orosavanje biljki orositi sjemenku i pokriti je drugim tuferom

3.Sve to staviti u plasticnu kutiju i na radijator,naravno sve zavisi koliko imate sjemena tolika je i kutija.
Na radijator staviti krpu i na nju plasticnu kutiju sa sjemenkama.

4.Posle par dana nekih 4-5 kod mene je slucaj sa sesbaniom takav.Pocela je sjemenka da puca i za dan dva se pojavljuje klica.

5.Tako isklijalu sjemenku prenesmo u plasticnu casu i lagano je presadimo,pazeci da ne ostetimo klicu.
Casu smjestiti na prozorsku dasku i zalivati po potrebi.

Njega sobnih biljaka - vlažnost vazduha,orošavanje..

Vlažnost vazduha - Opšte pravilo je da je većim biljkama potrebno 40, a manjim biljkama 50-60 odsto vlažnosti vazduha. 
Vlažnost vazduha možete povećati orošavanjem odstajalom vodom sobne temperature u ranim jutarnjim satima, postavljanjem raznih posuda sa vodom na grejna tela ili kupovinom većeg podmetača koji ćete ispuniti kamenčićima i vodom, a saksiju sa biljkom postavite na vlažne kamenčiće. 
Biljke sa dlačicama na listovima (ljubičice), begonija i ciklama ne podnose prskanje.

Za orosavanje koristimo pumpice za vodu.ali neka bude odstojala voda cak moze i destilovana

Agapantus --Agapanthus

Agapantus-Agapanthus poznat i pod nazivima afrički ljiljan, afrički plavi ljiljan, ljiljan Nila i ukrasni ljiljan je zanimljiva baštenska biljka, koja najbolje uspeva na sunčanim terasama i balkonima. Kao rezano cveće ukrašava enterijer doma. Uz malo nege agapantus će unositi boju u eksterijer doma svojim neobičnim cvetovima tokom celog leta.
Agapantus dobro napreduje u plodnoj, vlažnoj, ali dobro dreniranoj zemlji. U saksiju prečnika 20 cm, u koju se stavi kvalitetna zemlja, a dno pokrije debelim slojem drenaže, sade se mesnati koreni na dubinu, oko 8 cm. Mlade biljke se mogu držati i u sobi, na prozoru, ili u svetlim hodnicima.

Agapantusu odgovara topla, zaštićena pozicija na punom suncu, veći deo dana.

Agapantus u saksiji prezimljava u hladnoj prostoriji, na temperaturi od 5 do 8 stepeni, uz umereno zalivanje, a od februara ga treba držati na 14 stepeni i obezbediti mu što više svetla. Napolje se iznosi kada prođe opasnost od mrazeva, a prvih dana se drži na zaklonjenom mestu, zaštićen od jakog sunca. Biljke koje prezime mogu da se presađuju napolje kada nestane opasnost od mrazeva, u aprilu ili maju. Tada se mogu i razdeliti suviše guste biljke.

Agapantusi odgajeni iz semena cvetaju tek za dve, tri godine i ne zna se kakve se boje da budu njihovi cvetovi. Najlakše se razmnožava izdancima ili deljenjem, najbolje u februaru ili martu.
U proleće se agapantus može razmnožiti deobom rizoma. Svaki deo mora da ima bar jedan, ali bolje je više busenova listova, koji se sade u sveži supstrat. Presađena biljka se stavlja na zaštićeno mesto, najbolje blizu zida, orijentisanog prema jugu ili zapadu. U početku biljci treba malo vode, a posle pojave prvih listova treba održavati vlagu u zemljištu, ali biljka se ne treba suviše kvasiti. Prve godine je ne treba prihranjivati. Nakon deobe i presađivanja obično ne cveta.
Agapantus cveta najlepše kada biljke u saksiji nisu mnogo gusto zbijene. Kada precveta cvetne stabljike se iseku da se biljka ne bi iscrpljivala. Da bi se dobilo seme za razmnožavanje može se ostaviti jedna stabljika